Kontrola pristupa

3 razloga zašto je bitno da redovno ažurirate tehnologiju kontrole pristupa

Kontrole pristupa

 

Kada je u pitanju tehnologija koju koristimo u svakodnevnom životu, ažuriranja i nadogradnje su naizgled instinktivni, normalna stvar na koju Više i ne obraćamo pažnju. Ako se pojavi nova verzija iOS softvera za iPhone ili novi Android OS za naš telefon, na primer, preuzimamo je i instaliramo odmah ili u roku od nekoliko dana ili smo besni što naš telefon ne može da radi na novoj verziji operativnog sistema pa kupujemo novi uređaj. Kada naš laptop ili računar počne da radi usporeno i postaje nesposoban za rad i pokretanje najnovije i najsigurnijeg softvera (bilo koji program da je u pitanju), ulažemo novac u noviji uređaj jer se t na dugoročne staze isplati. 

Budući da ovaj proces dolazi prirodno kod nas, mogli bismo onda da očekujemo da će isti slučaj biti i u slučaju unapređenja tehnologije u bezbednosnoj industriji. Ali, organizacije (čitaj i pojedinici) često zaostaju – i po pitanju video nadzora (koriste se još uvek kamere čija rezolucija se meri u TV linijama ne u pikselima; svuda u svetu su kamere sa 8MP polako postale standard, kod nas su kamere od 2MP još uvek “wow kako dobra slika”), i po pitanju alarma, a  pogotovo kada je u pitanju kontrola pristupa. Mnoge kompanije (opet čitaj pojedinci) smatraju da je kupovina kontrole pristupa jednokratna investicija, što može dovesti do upotrebe sistema starijih od 10 do 15 godina.

Oslanjanje na zastarelu tehnologiju kontrole pristupa može stvoriti brojne izazove i treba ih izbegavati kao posledicu zabrinutosti za cyber sigurnost i brige oko kompatibilnosti, kao i nedostatak inovacija koje predstavlja korišćenje “zastarelog” sistema.

 

Cilj sistema kontrole pristupa je namerno upravljanje pristupom određenim područjima radi zaštite osoblja i imovine, ali kada je tehnologija koja se koristi zastarela, organizacije/kompanije/pojedinci povećavaju rizik od provale. Starija tehnologija verovatno ne poseduje ažurirane funkcije mrežne bezbednosti, što je čini otvorenom za ugrožavanje i potencijalno neovlašćen pristup i samom objektu i njegovoj mreži. Iz perspektive cyber bezbednosti,  cloud rešenja koja nemaju odgovarajuću zaštitu (enkripciju i jake lozinke) ostaje otvoreno za rizik. Pored toga, kada se ažuriranja softvera i “zakrpe” ne instaliraju na vreme, sistem postaje ranjiv na slabim tačkama i celokupni sistem preduzeća je doveden u opasnost.

 

Nasleđeni sistemi kontrole pristupa kreirani su sa jednim ciljem. Ali u današnjem evoluirajućem i komplikovanom pejzažu rizika, organizacije žele da integrišu svoju bezbednosnu tehnologiju kako bi stvorili jedinstvenu, racionalizovanu platformu koja se bavi sa zaštitom više od jednog zabrinjavajućeg područja. Saradnja i interoperabilnost su ključni za postizanje ovog cilja, što je teško zasnovati sa zastarelom tehnologijom. Zastarela rešenja za kontrolu pristupa tradicionalno ne mogu da komuniciraju sa drugim sistemima i zbog toga samo skladište podatke ne daju prave odgovore kada se dogodi neki incident.

 

Ako preduzeće koristi stariji sistem kontrole pristupa, verovatno će propustiti najnovije inovativne tehnologije koje su dostupne za unapređenje rešenja. Na raspolaganju je nekoliko opcija kada je u pitanju odabir pravog sigurnosnog sistema i platforme za vaše poslovanje. Neki će možda više voleti lokalno rešenje, dok drugi smatraju da je prednost cloud sistema prikladnija za svakodnevne operacije. Između daljinskog nadgledanja, centralnog upravljanja, pojednostavljenih isključenja i više, obe opcije su korisne  za ažurirano rješenje. Tehnologije poput veštačke inteligencije (AI), video analitike i sistema upravljanja zgradama se takođe lakše uključuju u moderan sistem kontrole pristupa.

 

Suština od koje ne možemo pobeći je: tehnologija se uvek menja. A kad je u pitanju sigurnost, zaostajanje može dovesti do štetnih posledica. Da bi sistem kontrole pristupa, pa i bilo koji drugi sisgurnosni sistem,  ispravno funkcionisao bez stvaranja neželjenih problema, u Vašem je interesu da budete u toku sa najnovijim softverskim i hardverskim unapređenjima. To može dovesti do sigurnijih sistema i dodavanja funkcionalnosti za poboljšane operacije.